U jutro se u sali za sastanke okupio krizni stožer. Nestanak kraljevskog pečata je ozbiljna stvar, ako dođe u krive ruke, posljedice mogu biti velike. Savjetnik za sigurnost, Stipe, je najviše iskazivao nervozu radeći krugove po sobi pućkajući veliku cigaru. Dolazak kralja se očekivao svakog trena. Konačno su se otvorila velika hrastova vrata. Kralj je ušao mrkog pogleda.
- Koliko čujem, jučerašnji banket je imao neželjeni završetak - promrmljao je prije nego što je sjeo za čeono mjesto,
- Znate li što to znači? Banket se neće pamtiti po mom kapitalnom ulovu nego po lopovu i izgubljenom pečatu!
Stipe je htio skrenuti pozornost na druge aspekte krađe:
- Vaša Visosti, lopov može krivotvoriti dokumente i račune. Može kupovati koristeći Vaš pečat. Može nam nanijeti veliku štetu...
- Ako naša blagajna podnosi kraljicu, podnijeti će i tog čovjeka. Ha ha ha.
- Ne razumijete ozbiljnost situacije! Lopov može krivotvoriti Vaš potpis, Vašu riječ!
- Ulovit ćemo ga. Treba ga bez daljnjega kazniti za upadanje i upropaštavanje banketa. A novaca imamo, a ako nestane podići ćemo namete. Ne razumijem zašto se tako pjenite.
Srećom se u sali nalazio Melkior, savjetnik za ljepotu življenja. Imao je najveći savjetnički staž od svih prisutnih, a svoj zanat je ispekao kao dugogodišnji savjetnik za financije sve dok nije uspio uvjeriti kralja za neophodnosti trenutne pozicije. Prethodna funkcija mu je dala iskustvo u balansiranju između kraljevih prohtjeva, uvijek nezadovoljnih kmetova i pravih potreba Dvora. Uspio je izvježbati komunikaciju s kraljem. Lagano se ustao, otpio dugi gutljaj u stvaralačkoj pauzi.
- Dopustite. Situacija nije toliko benigna koliko se čini na prvi pogled. Lopov je omeo Vaš banket i treba biti oštro kažnjen u najkraćem mogućem roku. U potpunosti se slažem s Vama. No to nije najgora stvar koja se može dogoditi. – još jedan dugački gutljaj u svrhu stvaranja atmosfere.
- Može se služiti Vašim potpisom i uvrijediti naše prijatelj Talijane. Ili još gore, poslati neumjesno pismo škotskom kralju! Sve s vašim potpisom.
Kralj se lagano zbunio.
- Ne razumijem. Zašto bi netko htio uvrijediti Talijane ili Škote? Uvrijediti Nijemce je dopustivo. Sprdati se sa Francuzima je razumljivo. Pogotovo nakon ovoga jučer. Ali Škote?
- To su bolesni umovi. Samo bolestan čovjek može onako upasti na kraljevski banket, onesposobiti slugu za vino i ukrasti kraljevski pečat!. Mi ne razumijemo što se dešava kod njih u glavi.
- Situacija je ozbiljna. Trebamo promptno reagirati – okrenuo se prema Stipi ozbiljnim pogledom.
- Stipe, razočaran sam vama što ne možete reći bitno. Podižemo razinu sigurnosti na maksimum!
Melkior je nastavio smirenim, ali ozbiljnim glasom.
- Rješavanje novonastale situacije zahtjeva hitnu intervenciju bez puno buke. Publicitet nam ne treba. Treba aktivirati agente Zagorskog dvorišća.
- Da, agente Zagorskog dvorišća – složio se kralj, - i ne bilo koje, trebaju nam samo najbolji. Jedno ime se nameće samo po sebi!
Stipe se uspio malo smiriti, pomogle su mu dvije tri viljemovke za vrijeme Melkiorova govora. Uključio se ponovo u razgovor:
- Već sam povukao određene poteze. Razgovarao sam s glavnim inspektorom Zagorskog dvorišća, stvar je dogovorena.
- Pazite, jedino je Ona dorasla ovakvom zadatku. – kralj je "Ona" izgovorio s posebnim naglaskom.
- Naravno, vaša ljubimica će voditi istragu. Sve je dogovoreno.
- Što čekate? Obavijestite je! Dovedite je! Vrijeme je za akciju!
- Kontaktirao sam je u jutro i spremna je.
Stipe je dva puta važno lupio svojim štapom o pod. Na vratima se pojavila Maja sa svoja dva nezaobilazna prijatelja: malim, ispijenim čovječuljkom vražjeg pogleda i nabijenom ćelavom gromadom. Kralj nije mogao sakriti osmjeh:
- Majo, drago mi je što te vidim. O još se družiš s ove dvije spodobe?
- Kako god da oni izgledali oni su vrhunski stručnjaci za biologiju odnosno zemljopis. Za sve biljke i životinje i za sve znane i neznane puteve.
- Da, da, čuo sam to. Nego, imam posao za tebe. Obaviš li ga uspješno, u što ne sumnjam, bogato ću te nagraditi. Jučer je...
- Znam, Stipe me je upoznao s problemom – nasmiješila se šarmantnim osmijehom.
- A što se tiče nagrade, znate mene, meni je najvažnije sam da mi vi budete sretni. Zadatak znamo, spremni jesmo, krećemo još danas.
- To je prava cura! Ništa ne traži za sebe. A ne kao vi, pijavice jedne.
Savjetnici, kojima je bila upućena kritika su se međusobno pogledali s besčujnim "hm" na ustima.
- Majo, uzmi barem moju najbolju kraljevsku kočiju, konje i neka ti je sa srećom.
- Ne možemo se voziti vašom kočijom, moramo sakriti pravi razlog putovanja. Putovati ćemo pod krinkom "Kraljevskog prirodoslovnog društva", tako ćemo imati izgovor zavući se u svaki kutak šume, neće biti čudno čitanje tragova, a i seljaci su blagonakloni prema "čudacima koji se bave naukom". I ako nemate ništa protiv trebati ćemo se spremiti za put.
Trio je uz dubok naklon izašao iz sobe.
- Nikad neću shvatiti neke tvoje postupke. Kako možeš obećati kralju da ćemo raditi iz ljubavi? – pobuni se niži prijatelj.
- Dragi moj Bero, stvarno nikada nećeš shvatiti. Sada će nam kralj jesti iz ruke, a nagradu ćemo si sami isplatiti kraljevim pečatom. Neće nam trebati kralj, ako nađemo njegov pečat.
