< travanj, 2007 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

hrana, muško-ženski odnosi i ostale općeljudske teme





Kogo

Blog
Kogo
posvećen kuhanju, gastronomiji i drugim svjetovnim užicima by Derza & Trenk

Trenutna tema: Mala pomoć u kužini #1
Radno vrijeme bloga
svaki radni dan od 8 - 4
subotom nedjeljom i praznikom nisam online


kontakt
kogo.trenk@gmail.com










petak, 27.04.2007.

Roman: Rob (1. dio)

Rano u jutro društvo se spakiralo i otišlo iz Bagograda usprkos Berinom protivljenju da je imao napornu noć, da se ne trebaju brinuti gnjeva Gradske straže i da ga puste da spava. Maja i Vladimir su se već spakirali. Mnogo puta su se uvjerili u efikasnost Berinih metoda, koliko god one bile čudne, ali su htjeli za svaki slučaj što prije pobjeći. Dogovorili su se da će Vladimir voziti kako bi Bero u kočiji nadoknadio neprospavanu noć.

U miru i tišini su putovali cijeli dan zadovoljni što su našli prve konkretne tragove. Maji i Vladimiru nije bilo skroz jasno kako je Bero toliko siguran u svoje tvrdnje no iskustvo ih je učilo da je obično u pravu. Pod „obično“ se ne računaju odluke temeljene na halucinacijama uslijed djelovanja opojnih tvari.

Naš junaci bi proveli i mirnu noć da se 50-tak metara dalje nije zaustavila druga kočija. Njihov kočijaš je bio oskudno odjeven. Točnije, nosio je sandale i nekakvu omotanu plahtu umjesto hlača. Tijelo mu je bilo mršavo, ali izrazito mišićavo, mogao se očitati svaki mišić. Čim je zaustavio kočiju, otrčao je otvoriti vrata kako bi dvojica debela i kićeno obučena muškarca izašla. Ta su se dvojica lagano protegla i zapalila cigare dok je ovaj jadnik rasprostro deku na livadi, trkom otišao do šume sakupiti drva, zapalio vatru, pripremio hranu... Nije bilo sumnje bio im je rob.

- Ovi uživaju dok ih služi..., započne Bero. Svo troje je mrzilo robovlasnike.
- Ćemo ih srediti? Trebali bi pomoći jadnom čovjeku. – upita Vladimir.
- Malo akcije neće biti na odmet.
Lagano su se ustali i otišli do njihova logora.
- Dobro veće. Vidjeli smo da ste se smjestili pa ako bi se mogli pridružiti. – uljudno upita Vladimir.
- Naravno. Samo ako cura sjedne između nas. – odgovore s ljigavim osmjehom. Maja je svejedno sjela između njih. Rob je prekriženih ruku deset metara dalje čekao novu naredbu.
- Nego, ovo je vaš rob? – upita Vladimir.
- Da, skupo smo ga platili, – odgovoriše s ponosom – ali vrijedi svaki zlatnik. Čak ga ne treba ni previše tući. Čime se vi bavite?
- Mi smo prirodoslovci – uključi se Bero – proučavamo biljke kraljevstva.
- Pa ako vam možemo nekako pomoći? Dobro poznajemo šume.
- U stvari možete, - nastavi Bero – osim što proučavamo bilje, mrzimo robovlasnike i došli smo vas ubiti. I ako nam stvarno želite pomoći, možete izvaditi bodeže i ubiti se sami. Uštedjeli biste nam trud.

Ova dvojica su se uozbiljila. Nisu bili sigurni da li Bero govori ozbiljno ili se šali. Za svaki slučaj stavili su ruke na mačeve.
- Nismo dobro shvatili. Da nas ubijete? Kako ćete to učiniti? Vaša cura je između nas i prvo ćemo se baciti na nju. Ne vjerujem da biste to htjeli.
Bero je u potpunosti izložio svoj plan:
- Ima nekoliko načina: recimo Maja napravi kolut u nazad, na što nećete zbog trbušina stići reagirati, a nas dvojica se počnemo mačevati protiv vas. Za jedno 5 minuta vi padnete. Ali puno jednostavnini način je da vas Maja istovremeno udari u grkljane i dok se budete previjali, Vladimir i ja ćemo vas dokrajčiti bodežima.

Tako je i bilo... Nepunih pola minute kasnije robovlasnici su nepomično ležali.

- 14:32 - Komentari (11) Isprintaj - #