Pozdrav svima. Nakon dvije i po godine odlučio sam se pozdraviti s vama. Jednostavno trenutno sam izgubio mojo za pisanje. Možda je vrijeme da probam ostvariti neki drugi od svojih ciljeva (izraditi seriju igara na ploči, postati majstor borilačkih vještina, zaraditi keš na pokeru...). Možda će neka od tih stvari biti dovoljno zanimljiva da podjelim s vama.
U svakom slučaju, nadam se da ste se zabavili čitajući objavljene pričice i da vas je obradovao ostavljeni komentar. Ja sam proveo lijepo vrijeme s vama.
Laku noć, dame i gospodo
Eto, i ova predstava je završena
Nadam se da ste uživali u njoj
Bilo je zadovoljstvo glupirati se za vas sve ove godine
Nadam se da ćemo se još videti u nekom drugom gradu
Na nekoj drugoj predstavi
U nekom drugom cirkusu
Odlazi cirkus iz našeg malog grada
Širokim drumom što izlazi na most
Odlazi cirkus i ja se pitam sada:
Ko je domaćin, a ko je bio gost
P.S. Molio bih vas za sve naredne komentare i kontakte da mi šaljete na mail: kogo.trenk@gmail.com.
Hvala
Ona me je ostavila, zbog vina me napustila,
Šta mi radiš dano, dano...?
I površnim pregledom pjesničkim izražajem na ovim prostorima, lagano se može zaključiti da je puno pjesama posvećeno nesretnim ljubavima, u pravilu žena ostavlja frajera koji zbog toga tuguje. Oliver Mandić i Pomagajte drugovi, Pejaković je valjda jedan od najostavljanijih ljudi (Što si mi to učinila; zašto si me ostavila; učinila, ostavila).
Pitanje je zašto žene napuštaju muškarce? Jedan odgovor se nudi sam po sebi: da bi on mogao napisati osjećajnu pjesmu, prodati je u stotine tisuća komada i obogatiti se. He, he. A žena koja ga je ostavila i time bila inspiracija, nemaš ništa od toga. Niti lipe! Zip, ziro, nula… Ostavila ga je prije nego je postao slavan i bogat.
Dobro, to je posljedica, uzrok napuštanja je što je muškarac iz pjesama pijana svinja. Danina pjesma bi trebala ići nekako ovako:
Danina pjesma
Pijanicu sam napustila
stara svinja je stalno pila
stalno pijan, stalno pijan
Dostaaa mi je ovih sranjaaaa
tvojih pustih obećanja
U dva u noći si pred vrata pao
cijeli pod si povraćao
šta mi radiš Štefek, Štefek…
Obama je prvi afro-amerikanac izabran za predsjednika USA.
Hamilton je prvi afro-englez pobjednik F1.
Nego, mučim me jedno pitanje: kako nazvati žitelje Afrike (srednje i južne) i ostati politički korektan?
P. S. O Vuku i tri praščića.
Priča iz prošlog posta je nastala prije nekoliko godina. Ovaj vikend smo sin (više nije toliko mali) i ja sastavili cijelu priču o Vuku sportašu, koji dnevno pretrči pet kilometara i prepliva naredna tri i ima tako jaka pluča da puhanjem može srušiti kuću.
Ovu priču sam pričao sinu prije spavanja i jako mu se svidjela. Koristim ovo mjesto kako bi je zapisao :). Također je ovo primjer uspješne priče za djecu, slijedeći put ću dostaviti primjer neuspješne priče ;).
---
U jednom gradu živjela su dva motora: crvena brza Jurilica, uvijek uglancana bez truna prašine i stari Kroser, šutljiv motor, više je volio provoditi vrijeme na svojoj stazi ili u radionici nego na okupljanju drugih motora.
Jurilica je bila jako samodopadna i prepotentna. Stalno je govorila: „Ja sam najljepša“, „Ja sam najbrža“, „Nitko me ne može pobijediti u utrci“… Tako je jednom došla do Krosera sa svojim standardnom spikom:
„Ja sam najbrži motor u ovome gradu. Nitko se niti ne usudi utrkivati sa mnom. Želiš li ti možda Kroseru?“
„Može, ali pod jednim uvjetom“ – odgovori Kroser mirnim glasom
„Da ti dam pola staze prednosti? Ha, ha. Nema problema, lagano ću to nadoknaditi“ – rugala se Jurilica.
„Ne, nego utrkivati ćemo se dva puta. Prvu stazu ćeš ti odabrati, drugu ću ja.“
I dogovore se oni za dvije utrke.
Sutradan su se našli na autoputu, Jurilica je odredila da se utrkuju od Zagreba do Karlovca. Raspali Jurilica po gasu, a Kroser laganini, nije ni vozio punom snagom. Kad je Jurilica stigla na cilj, Kroser je laganom vožnjom prolazio pored Jastrebarskog. Ali na kraju je stigao. Jurilica je još više pocrvenjela od svoje samodopadnosti i nije prestajala ponavljati kao je ona najbrža.
Dan kasnije je Kroser pozvao Jurilicu na svoju kros stazu punu brdašaca, hupsera i blata. Jurilica je osjetila knedlu u grlu i začuđeno upitala:
„Zar da se ovdje utrkujemo???“
„Naravno. Dogovorili smo se za dvije utrke. Jučer si ti izabrala stazu, danas je biram ja.“
Utrka je počela. Na prvom hupseru je Kroser poskočio i preletio 100 metara, a Jurilica se spotakla i pala u prvu blatnjavu baru na stazi. Polagano se podigla i posramljeno krenula kući. Stari je Kroser samo dobacio:
„Ja sam tvoju stazu na kraju prešao cijelu, a ti si ovdje zapela na prvoj prepreci.“